Naslovnica Blog Stranica 2

Moj posao – ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom

People in Need (PIN) trenutno provodi projekat pod nazivom Moj posao – Ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom” s fokusom na osam gradova (Banja Luka, Bihać, Brčko, Mostar, Sarajevo, Trebinje, Vitez, Zenica) u Bosni i Hercegovini. Partnerske organizacije su Nešto Više, ProReha i Sumero. Projekat podržava vlada Češke Republike.

Projekat traje trideset mjeseci, a završava se u decembru 2022. godine. Opšti cilj projekta je poboljšati status osoba s intelektualnim poteškoćama (u daljem tekstu OSI) u pravcu ostvarivanja njihovih prava u bosanskohercegovačkom društvu. Konkretno, cilj projekata je poboljšati ekonomske mogućnosti za OSI u osam navedenih gradova.

Savjetnici za zapošljavanje uz podršku

Nakon 9 mjeseci napornog rada, konačno smo se ponovo uživo sastali sa našim savjetnicima i savjetnicama za zapošljavanje uz podršku.

Zajedno smo osvježili svoje znanje, razmijenili iskustva, dobre prakse i probleme sa kojima se naši savjetnici i savjetnice susreću na terenu.


Naši savjetnici i savjetnice imaju izuzetno važnu ulogu u projektu #MyWork: Oni su tu kako bi osnažili i povezali osobe sa invaliditetom (OSI) sa poslodavcima. Zahvaljujući njihovom upornom radu i podršci, nekoliko uspješnih priča o zapošljavanju OSI postalo je stvarnost.


Zahvaljujemo se savjetnicima i savjetnicama na angažmanu i želimo im puno uspjeha u radu!

Poboljšanje statusa osoba sa invaliditetom i njihova uključenost u procese zapošljavanja

U Tesliću 13-15.7.2021 godine, članovi radnih grupa ispred relevatnih institucija iz RS-a i FBIH su definisali prioritetne mjere koje će zagovarati kod donosioca odluka, kako bi se poboljšao status osoba sa invaliditetom i njihova uključenost u procese zapošljavanja.

People in Need (PIN) trenutno provodi projekat pod nazivom Moj posao – Ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom” s fokusom na osam gradova (Banja Luka, Bihać, Brčko, Mostar, Sarajevo, Trebinje, Vitez, Zenica) u Bosni i Hercegovini. Partnerske organizacije su Nešto Više, ProReha i Sumero. Projekat podržava vlada Češke Republike.

Moja sposobnost je veća od mog invaliditeta

“Moja sposobnost je veća od mog invaliditeta.” – To je moto kompanije Pamuk doo Sarajevo, koja sarađuje sa nama na programu stažiranja i ponudila je praksu za našu korisnicu Ajlu i korisnika Zlatana.


Naravno, osobe sa invaliditetom mogu postići sve što žele – Ajla i Zlatan to dokazuju svaki dan. Tokom stažiranja obavljaju razne administrativne poslove i arhiviraju dokumente. U veoma kratkom vremenu, već su postali vrijedni dio tima!
Ajli i Zlatanu želimo puno uspjeha tokom stažiranja i zahvaljujemo se Pamuku na saradnji!

#neVIDLJIVI Nermin Cocalić: O kojim temama izvještavati

U okviru projekta #neVIDLJIVI provedene su edukacije za novinare o pitanjima koja su važna za osobe sa invaliditetom, a u nastavku donosimo sažetak modula u kojem Nermin Cocalić govori o temama koje su važne za osobe sa invaliditetom, a o kojima novinari još uvijek nedovoljno izvještavaju.

Ovaj video je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”

Podrška osobama s intelektualnim teškoćama: Kroz treninge i edukacije do samostalnog života

Sumero je krovna organizacija za podršku osobama s intelektualnim teškoćama u Federaciji BiH. Realizuje niz programa i procesa, a ključni su proces deinstitucionalizacije osoba sa invaliditetom.

Sumero misija je zastupanje i samozastupanje osoba s intelektualnim teškoćama, s ciljem njihovog socijalnog uključivanja kroz razvoj kvalitetnih servisa podrške u lokalnoj zajednici.

Sumerov program Stanovanje u lokalnoj zajednici uz podršku, putem kojeg je do danas omogućen život u lokalnoj zajednici uz podršku za 150 osoba s intelektualnim teškoćama i drugim oblicima invaliditeta, postoji desetak godina u nekoliko Kantona. Sumero je izgradio i resursni centar u Vogošći, koji je namijenjen za adekvatnu podršku životu u zajednici osoba s invaliditetom i predstavlja resursni centar naše mreže širom BiH. To za osobe s invaliditetom znači obuku za samostalno življenje, profesionalnu rehabilitaciju i prekvalifikaciju te inspirativno mjesto i ugodan ambijent za jačanje mentalnog zdravlja i raspoloženja.

“Implementiramo programe za profesionalnu edukaciju, treninge, podrška smo i u zapošljavanju, a naročito nam je važno da članovi budu osnaženi za što samostalnije življenje. Programi koje implementiramo su fokusirani na sticanje samostalnosti i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Za to su potrebne životne vještine. Fokusirani smo na individualni pristup. Korisnik ima potrebu onoliko koliko sam ne može da ostvari. Zbog toga je jako važna podrška države i donatora tako da ova priča bude razvojno orijentirana, obezbijediti zapošljavanje, rehabilitaciju na otvorenom ili zaštićenom tržištu rada. U tom kontekstu mi i tražimo donatore i resurse da se usmjere na jednu lokalnu zajednicu, na nekoliko korisnika, na program koji implementiramo. Zbog toga smo zahvalni na posjeti gospođi Đemili Talić Gabriel, kojoj smo prezentirali naše mogućnosti i kapacitete za budućnost”, kaže Haris Haverić, direktor organizacije Sumero.

Đemila Talić Gabriel, uspješna poduzetnica, humanitarka i bivša počasna konzulica BiH u Australiji, je iznenađena da ovakav centar i ovakvi programi podrške osobama s invaliditetom postoje i u BiH, te je sretna što je imala priliku da ga posjeti i upozna se sa aktivnostima, ali i radom i životnim pričama korisnika podrške.

“Drago mi je što postoje osobe sa invaliditetom koje su uključene u kompletan proces proizvodnje organske hrane i koji zarađuju svoj novac. Svi potrošači u BiH bi sigurno trebali da obrate pažnju na ove proizvode i da ih kupuju jer će dobiti najkvalitetniji domaći i organski proizvod, a istovremeno dati podršku radu i trudu ljudi koji trebaju imati jednake šanse za život i rad. Moja porodica i ja ćemo sigurno biti redovni kupci ovih proizvoda”, rekla je Đemila Talić Gabriel.

Naime, korisnici podrške se kroz socijalno preduzeće „Greens“ bave uzgojem mikropovrća, začinskog bilja i jestivog cvijeća. Tridesetjednogodišnji Krim Mašala korisnik je centra i jedan od uposlenika organske plasteničke proizvodnje.

“Ja sam iz Goražda, a živim u Sarajevu. Svako jutro dolazim ovdje na posao, imam svoj plastenik, vodim brigu o povrću, sadim i zaljevam ga. Drago mi je što sam tu gdje imam puno društva i kolega”, kaže Kerim.

Vedad Vajzović, predsjednik partnerskog udruženja ProREHA koje se bavi profesionalnom rehabilitacijom i osposobljavanjem osoba sa invaliditetom i direktor socijalnog preduzeća „Greens“, pojasnio je put koji osobe sa invaliditetom prođu nakon što Sumero provede proces deinstitucionalizacije i osoba s invaliditetom ima priliku nastaviti život u lokalnoj zajednici, a ne u instituciji.

“Udruženje ProReha dalje nastoji da procjeni preostale sposobnosti tih ljudi i u skladu s tim im obezbijedi adekvatnu obuku za buduće poslove za koje imaju afiniteta. Kroz proces obuke i osposobljavanja prolaze osobe sa intelektualnim i fizičkim invaliditetom, sa kombinovanim teškoćama, te nakon toga se traže poslodavci na otvorenom tržištu rada spremni da zaposle te ljude kako bi oni pored samog života u lokalnoj zajednici obezbijedili i neku vrstu prihoda, kako bi bili priznati i aktivni članovi društva. Oni preuzimaju život u svoje ruke i počinju da rade, naravno uz podršku naših asistenata. Provode stažiranje, imaju podršku na radnom mjestu, poslodavac im prilagodi radno mjesto i oni počinju sasvim normalno da funkcionišu i zarađuju platu”, kaže Vedad Vajzović. Socijalno preduzeće “Greens” pokrenuto je prije tri godine najprije kao zaštitna radionica u domenu organske proizvodnje začinskog bilja, mikropovrća i jestivog cvijeća.

“Ovaj posao smo profesionalno odradili i onda su renomirani kuhari u Kantonu Sarajevo prepoznali kvalitet naših proizvoda i počeli su to da kupuju. Logičan slijed je bio da registrujemo socijalno preduzeće d.o.o. koje će se baviti proizvodnjom i prodajom organskog mikropovrća, začinskog bilja i jestivog cvijeća. Danas imamo zaposlene tri osobe, imamo dvoje magistara poljoprivrede koji ih edukuju i uvode u posao, te rade s njima sve vrijeme. Naši proizvodi se mogu naći u velikim tržnim centrima u BiH, a naše proizvode uzimaju i hoteli i restorani visoke klase. ‘Greens’ je odličan primjer kako se integracija osoba sa invaliditetom može u potpunosti provesti”, naglašava Vajzović.

Osim aktivnosti koje korisnici imaju unutar centra, Sumero sarađuje i sa eksternim organizacijama za sport- fudbal, košarku, obrazovnim ustanovama i svim vrstama organizacija koje postoje u lokalnim zajednicama.

“Dosta smo zastupljeni u sportu, međutim, nigdje se ne eksponiramo na način da su to naši korisnici i da je to naš uspjeh, već je to uspjeh same osobe, imenom i prezimenom. Mi smo samo podrška da preuzme odgovornost za svoj život. Ovo što mi pionirski već godinama pokušavamo objasniti svim lokalnim zajednicama, pa i državi, jeste da je ovo normalan građanski pristup jednakim mogućnostima i šansama osoba sa invaliditetom u svim lokalnim zajednicama. Ne zagovaramo nikakve velike, već jednostavne životne priče. Međutim, dinamika procesa nije zadovoljavajuća. Državu BiH čeka dug put do ispunjenja obaveza koje je preuzela ratificiranjem Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom prije više od 10 godina”, naglasio je Haverić

#neVIDLJIVI Vedad Vajzović: O zapošljavanju osoba sa invaliditetom

U okviru projekta #neVIDLJIVI provedene su edukacije za novinare o pitanjima koja su važna za osobe sa invaliditetom, a u nastavku donosimo sažetak četvrtog modula u kojem Vedad Vajzović govori o izazovima u zapošljavanju.

Ovaj video je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”

#neVIDLJIVI Fikret Zuko: Integritet OSI kao preduslov za ostvarivanje prava i položaja u društvu

U okviru projekta #neVIDLJIVI provedene su edukacije za novinare o pitanjima koja su važna za osobe sa invaliditetom, a u nastavku donosimo sažetak trećeg modula u kojem je predavač govorio o važnosti poštovanja ljudskog integriteta OSI kao preduslova za ostvarivanje prava i položaja u društvu.

Ovaj video je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”

#neVIDLJIVI Haris Haverić: O jednakim mogućnostima osoba sa invaliditetom

U okviru projekta #neVIDLJIVI provedene su edukacije za novinare o pitanjima koja su važna za osobe sa invaliditetom, a u nastavku donosimo sažetak drugog modula u kojem se govori o sredstvima za postizanje jednakih mogućnosti i uklanjanje diskriminacije osoba sa invaliditetom.

Ovaj video je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”

Taktilne staze i zvučna signalizacija rijetke pojave na ulicama bh. gradova

Taktilne staze i zvučna signalizacija koje slijepim osobama služe za bezbjednije kretanje uz pomoć bijelog štapa, rijetke su pojave na ulicama većih bh. gradova, dok u manjim, obično, i ne postoje, kažu predstavnici udruženja i saveza slijepih iz Sarajeva, Banjaluke, Mostara, Tuzle i Zenice.


Ova priča je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijskom kućom SOURCE, a realizuje se uz podršku USAIDa u okviru IMEP programa za doprinos nezavisnosti medija i slobode izražavanja u BiH.
Autor: Nejra Hasečić

Taktilne staze i zvučna signalizacija koje slijepim osobama služe za bezbjednije kretanje uz pomoć bijelog štapa, rijetke su pojave na ulicama većih bh. gradova, dok u manjim, obično, i ne postoje, kažu predstavnici udruženja i saveza slijepih iz Sarajeva, Banjaluke, Mostara, Tuzle i Zenice.

Predsjednik Saveza slijepih Republike Srpske Branko Suzić kaže da je po pitanju postojanja taktilnih staza i zvučnih semafora u tom bh. entitetu “stanje dosta loše”. Objašnjava da se u Banjaluci nije dovoljno “vodilo računa oko kretanja slijepih osoba, tako da pri prelazu na semaforu, pješak-slijepo lice nema taktilnu površinu koja će mu dati do znanja da je naišao na prelaz, nego na glatku površinu koja ga može navesti da ne stane na vrijeme i da dođe do nesreće”.

Kada je riječ o zvučnim semaforima, Suzić kaže da postoji još samo jedan zvučni semafor u centru Banjaluke, te da ih je dosta uklonjeno ili je u kvaru. Prema njegovim riječima, taktilne staze su postavljene u centru Banjaluke, oko prilaza tržnim centrima, javnim ustanovama, autobuskim stanicama i sl., ali ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo.

“Ovi koji planiraju uređenje grada, saobraćajnica i svega za kretanje, nekako zanemare i zaborave na to, iako je to sad postao normalan standard – da ne treba niko ništa da ukazuje nego da se automatski postavi pri izgradnji”, kaže Suzić.

U drugim gradovima u Republici Srpskoj, prema saznanjima Suzića, taktilne staze i zvučni semafori ne postoje ili je “to simbolično u centrima kao što je Bijeljina u kojoj je nešto riješeno” ili Trebinju u kojem “postoje neki pokušaji u tom pravcu”.

Kada je riječ o gradovima iz Federacije BiH, u Zenici nikako ne postoje semafori, a samim tim ni zvučni, kaže Šekić Amela, pravnica pri Savezu slijepih Zeničko-dobojskog kantona, a taktilne staze su “uglavnom postavljene na kružnim tokovima” za šta kaže da nije praktično, ni bezbjedno.

“A kako ćete vi doći do kružnog toka, valjda bi trebalo da mi razmišljamo…. Ok je što su to uradili, međutim trebali su to nekako povezati i trebalo je nastaviti sa tim aktivnostima”, kaže Šekić.

Šekić je dodala da su u savezu svjesni činjenice da se promjene ne mogu desiti tako brzo, ali da bi dobro bilo da se kontinuirano, barem na godišnjem nivou, taktilne staze postavljaju u određenim dijelovima grada kako bi se za deset godina moglo reći da su “pristupačna sredina”.

Prema njenim saznanjima, u Zeničko-dobojskom kantonu je po pitanju postojanja taktilnih staza “najbolja situacija u Visokom i Tešnju”, dok za ostale gradove iz tog kantona vjeruje da ih nema.

Taktilne staze i zvučni semafori ne postoje ni u gradovima na području Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), tvrdi Miljana Stanić saradnica Udruge slijepih osoba HNK-a.

Kako kaže Stanić, taktilne staze postoje u Mostaru i to samo unutar Centra za usluge građana i ispred njihovog udruženja gdje je u sklopu jednog projekta postavljena taktilna staza koja se prostire dužinom prostorija udruženja.

“Bilo je nekih inicijativa i naših zahtjeva za ugradnjom taktilnih staza, ali nažalost se do sada ništa nije realiziralo”, dodaje Stanić.

Iz Udruženja građana oštećenog vida Tuzla kažu da nisu zadovoljni trenutnom postavkom taktilnih staza i zvučnih semafora u tom gradu. Taktilne staze su, kako kaže predsjednik tog udruženja Kasim Kahrimanović, postavljene u centru grada, na raskrsnici kod policije, a pošto su postavljane prije više od deset godina, dodaje da bi ih trebalo zamijeniti novim jer su u velikoj mjeri oštećene.

“Imamo dva semafora sa zvučnim signalima, ali i oni nekad rade, nekad ne rade. Jedna strana radi, druga ne radi. Tako da ni tu nismo sigurni kad dođemo”, kaže Kahrimanović.

Dodaje da je problem sa tim semaforima i to što se zbog velike buke ne čuju, posebno ukoliko pada kiša što dodatno ograničava pristupačnost i bezbjednost slijepim osobama.

Najbolja situacija u Kantonu Sarajevo

U odnosu na druge dijelove BiH, u Kantonu Sarajevo je postavljeno najviše taktilnih staza i zvučnih semafora, a predsjednik Udruženja slijepih Kantona Sarajevo Fikret Zuko kaže da to i dalje nije dovoljno i da ih, u velikoj mjeri, nedostaje u “ključnim” dijelovima grada, oko opština, škola, fakulteta i sl.

“Ne možemo očekivati da se taktilne vodilice postave kroz cijeli grad, ali ondje gdje je kritično, gdje čovjek lako može otići lijevo ili desno, pod auto ili u neku provaliju-da postoje taktilne vodilice koje će ga povesti pravilno, da ne srlja”, ističe Zuko.

Iz Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo kažu da su taktilne staze u najvećoj mjeri postavljene u sarajevskim općinama Novo Sarajevo i Novi Grad, kao i da je prošle godine realizovan projekat kojim su taktilne staze i zvučni semafori postavljeni u dijelu općine Centar, na Skenderiji. Zuko kaže da je taj dio “dosta dobro urađen” i da bi se tako trebalo raditi i u drugim dijelovima te općine “koja najmanje radi na tome”, a u kojoj su smještene brojne javne institucije.

Kako kaže Sabina Sušić-Mujanović, stručna savjetnica za tehničku regulaciju mirujućeg saobraćaja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo, za postavljanjem taktilnih staza i zvučnih semafora u  2021. postoji plan u općini Novo Sarajevo.

“Plan Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za 2021. godinu je da zajedno u saradnji sa Općinom Novo Sarajevo finansira postavljanje taktilnih ploča i zvučne saobraćajne signalizacije na području općine Novo Sarajevo u iznosu od 50.000 KM”, kaže Sušić-Mujanović.

Zuko dodaje da plan za dodatnom izgradnjom u 2021. postoji i u općini Stari Grad, dok za druge općine, kaže da nema informacija o takvim projektima.

(Ne)savjesni sugrađani

Osim toga što u većini bh.gradova ne postoji dovoljno taktilnih staza i zvučnih semafora, slijepe osobe se, kako kaže Zuko, nerijetko susreću i sa problemom nesavjesnih sugrađana koji često uzurpiraju prostor obilježen taktilnim stazama.

Riječ je vozačima koji nepropisno parkiraju na trotarima gdje su postavljene taktilne staze zbog kojih, kako objašnjava Zuko, postoji mogućnost da “slijepa osoba koja se kreće taktilnom stazom i pretpostavlja da je tu čista situacija, kako bi trebalo da bude, iznenada lupi u auto. To je jedan rizik jer se može povrijediti”.

Iz Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo navode da su, prema Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, za uzurpiranje prostora obilježenih taktilnim stazama predviđene novčane kazne koje su jednake kao i za svako nepropisano parkiranje na trotoaru, i iznose 40KM. Za evidenciju i izdavanje kazni je nadležna policija, a dodatni problem je što se obilježeni prostor, poput taktilnih staza i zvučnih semafora, uništava od strane N.N. osoba, navode iz tog ministarstva.

“Ministarstvo saobraćaja smatra kako je neophodno raditi na podizanju svijesti građana o važnosti ovih uređaja za osobe sa invaliditetom, jer je sve češća pojava vandalizma i uništavanja postavljenih uređaja sa zvučnom signalizacijom”, dodaje Sušić-Mujanović.

BiH je 2010. godine ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom čime se, između ostalog, obavezala da će raditi na poboljšanju kvaliteta života njenih građana s invaliditetom, kao i poboljšanju poštivanja njihovih prava koja. To, između ostalog, podrazumijeva i poduzimanje učinkovitih mjera u osiguravanju lične pokretljivosti s najvećom mogućom nezavisnošću za osobe s invaliditetom.

(Autor: Nejra Hasečić)

Ova priča je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”

#neVIDLJIVI Haris Memisević: Korištenje adekvatne terminologije u oblasti invaliditeta

U okviru projekta #neVIDLJIVI provedene su edukacije za novinare o pitanjima koja su važna za osobe sa invaliditetom, a u nastavku donosimo sažetak prvog modula o korištenju adekvatne terminologije kada novinari izvještavaju o osobama sa invaliditetom.

Ovaj video je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”

Savez Sumero

POSLJEDNJE NOVOSTI

AKTUALNI PROJEKTI I PROGRAMI