Jedanaest godina od ratifikacije UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, lokalne zajednice u BiH i dalje predstavljaju restriktivno okruženje za osobe s invaliditetom. Lokalne usluge i sadržaji za opću populaciju nisu dostupni na jednakoj osnovi, a Konvencija između ostalog utvrđuje i pravo svih ljudi na život u lokalnoj zajednici. Kako bi se ostvarila prava i pristup uslugama, Savez Sumero provodi i zagovara proces deinstitucionalizacije. On predstavlja tranziciju institucionalne na socijalnu zaštitu u zajednici i on pomaže ljudima da steknu ili povrate kontrolu nad svojim životima i postanu ”socijalno” uključeni. Uz adekvatne sisteme podrške, osobe sa invaliditetom i intelektualnim teškoćama mogu ravnopravno živjeti i ostvarivati svoj puni potencijal u lokalnoj zajednici.
Model podrške za samostalan život koji se primjenjivao tokom ovog projekta je već uspješno pilotiran i prilagođen uslovima u BiH. Do sada je Sumero pokrenuo i razvio ovu praksu u 10 lokalnih zajednica u Federaciji Bosne i Hercegovine, a uključene su i 3 lokalne zajednice u Republici Srpskoj koje planiraju prilagoditi ovaj model putem prijenosa znanja i naučenih lekcija i ponuditi ga svojim građanima.
Savez Sumero dugi niz godina intenzivno radi na provođenju i zagovaranju procesa deinstitucionalizacije, a posljednje dvije godine su provodili projekat ”Osnaživanje procesa deinstitucionalizacije i razvoj podrške u zajednici” koji je finansiran putem USAID-ovog Programa podrške marginaliziranim grupama (PPMG).
Do danas je izvršena deinstitucionalizacija i prevencija institucionalizacije preko 150 osoba, uglavnom osoba s intelektualnim teškoćama koji nemaju podršku porodice i koje bez uključivanja u sistem podrške nemaju mogućnost samostalnog života u zajednici. Radi se osobama koji su odrasle u domovima za nezbrinutu djecu, dio ili većinu života su proveli u institucijama zatvorenog tipa, devastiranim porodicama i uslovima teškog siromaštva, zatim žrtve trgovine ljudima, raznih oblika zlostavljanja itd.
„Ovdje mi je stvarno super i očekujem da se ovo nastavi dalje i da što više mladih osoba izađe iz institucija i zavoda i da osjete život u svojoj zajednici“, izjavio je Zlatan Horo, korisnik podrške za život u lokalnoj zajednici. Zlatan je dodao da je kroz ovaj program naučio mnogo praktičnih vještina i da je danas skoro potpuno samostalna osoba.
Amar Pašić i Nejra Halilović korisnici su podrške za život u lokalnoj zajednici. Ističu da im je Sumero kao organizacija pružio mogućnost da zbog svoje dijagnoze i stanja ne budu smješteni u instituciju i tamo provedu vjerovatno ostatak svog života.
„Nekad je dovoljno da dobri ljudi ne urade ništa da bi problem ostao problem. A što se tiče mojih ciljeva, oni su jednostavni, nastaviti se obrazovati, zaposliti se u struci i živjeti punih pluća i bez straha, te naravno baviti se kroz rad samozastupanjem prava marginaliziranih skupina. Mislim da je potrebno dosta vremena da se pojavi potpuno razumijevanje za intelektualne teškoće, odnosno mislim da je jedini način dizanje te željezne zavjese nad temom koja je pokrivena stigmom i tabuom, odnosno predrasudom i šutnjom, te ogromna količina razgovora i samim tim učenja“, kaže Amar, koji je u međuvremenu diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku komparativne književnosti.
„Nadam se da će društveno okruženje uskoro osobe sa intelektualnim teškoćama gledati kao ljude koji mogu mnogo toga, te da će im pružiti mogućnost da se osjećaju snažni i vidljivi. Potrebno je samo dati prostora i malo vremena da ljudi upoznaju osobe sa invaliditetom i shvate koliko ustvari te osobe vrijede. Na kraju krajeva da ih i zaposle“, kaže Nejra.
Tržište rada ne prepoznaje ove osobe kao bilo kakav potencijal, čak ni u današnjem vremenu masovnog odliva radne snage iz BiH. Da bi se omogućili servisi podrške u zajednici, javlja se i potreba za edukacijom i usavršavanjem osoblja za ovakvu vrstu posla, s obzirom da znanje i vještine za npr. radno mjesto asistenta za podršku još uvijek nisu prisutni u formalnom sistemu edukacije.