Pokret samozastupanja međunarodni je pokret za ljudska prava koji vode osobe sa invaliditetom. On podrazumijeva ostvarivanje i unapređivanje prava ljudi koji se i u 21. vijeku suočavaju sa stigmom i predrasudama. Upoznajte samozastupnike Amara Pašića i Nejru Halilović.
Ova priča je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijskom kućom SOURCE, a realizuje se uz podršku USAIDa u okviru IMEP programa za doprinos nezavisnosti medija i slobode izražavanja u BiH.
Autor: Saliha Žunić Rokša
Pokret samozastupanja međunarodni je pokret za ljudska prava koji vode osobe sa invaliditetom. On podrazumijeva ostvarivanje i unapređivanje prava ljudi koji se i u 21. vijeku suočavaju sa stigmom i predrasudama. Za Amara Pašića i Nejru Halilović, naizgled posve obične mlade ljude, samozastupanje vremenom postaje smisao postojanja.
Amar Pašić diplomirani je student Filozofskog fakulteta, Odsjek za komparativnu književnost, koji je u osmoj godini ostao bez majke. Ubrzo potom mu obolijeva i otac te Amar nakon kratkog boravka u hraniteljskoj porodici završava u Dječijem domu “Most” u Zenici. Amaru 2009. godine ljekari uspostavljaju dijagnozu šizofrenije, sa kojom se bori unazad 12 godina. Nakon mnogobrojnih životnih prepreka 2018. godine dolazi u Savez Sumero.
Nejra Halilović je kao dvogodišnjakinja smještena u dječiji dom Bjelave, gdje ostaje do svoje četvrte godine. Potom odlazi u SOS Dječije selo gdje živi sa SOS mamom i šestero druge djece. Nakon završetka osnovne škole, prelazi u Kuću za mlade i tu ostaje do završetka srednje škole. Nakon srednje škole Nejra je živjela kao podstanar i radila mnoge poslove, međutim nakon što je više puta bila hospitalizovana, dolazi u Savez Sumero, gdje trenutno radi u kafeteriji “Inspire Corner” i priprema vrhunsku kafu za sve goste i uposlenike Sumera.
Sa ovim mladim ljudima razgovarali smo o samozastupanju i borbi da ostvare prava koja su im osigurana Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.
Šta za vas znači samozastupanje?
Amar: Za mene je to mogućnost da se na miran i politički korektan način izborim prvenstveno za svoja prava, a samim tim podsjetim na prava i drugih ljudi u sličnim pozicijama. U jednom momentu samozastupanje mi postaje smisao postojanja.
Nejra: Samozastupanje mi puno znači, da imaš pravo glasa, da ostvaruješ ciljeve, da govoriš u svoje ime ili u ime drugih.
Koji su po vašem mišljenju najveći problemi i prepreke sa kojima se suočavaju osobe sa intelektualnim teškoćama?
Amar: Stigma i tabu su najveći problemi, dok je treći problem sa kojim se te iste osobe suočavaju nepismenost o samom značenju intelektualnih teškoća, ali ta nepismenost je usko vezana za prva dva problema.
Nejra: Najveći problem i prepreke su to što osobe sa intelektualnim teškoćama nemaju dovoljno prilika da pokažu ko su i šta su zapravo osobe sa invaliditetom.
Šta je potrebno uraditi da se stanje popravi i da se društvo na neki način riješi predrasuda prema osobama sa intelektualnim teškoćama?
Amar: Mislim da je potrebno dosta vremena da se pojavi potpuno razumijevanje za intelektualne teškoće, odnosno mislim da je jedini način dizanje te željezne zavjese nad temom koja je pokrivena stigmom i tabuom, odnosno predrasudom i šutnjom, te ogromna količina razgovora i samim tim učenja o datom predmetu. Ja lično ne mogu da razumijem zašto osoba sa npr. povišenim pritiskom zbog kojeg mora doživotno piti neki vid terapije se razlikuje od osobe sa problemom intelektualne prirode? Iako nisam pesimista, jer sam ipak premlad za pesimizam, treba prihvatiti činjenicu da smo ne tako davno imali čak zoološke vrtove u Briselu gdje ste mogli nahraniti osobu crne puti poput životinje krekerima. Hoću reći, u eri smo velikih promjena i vjerujem da će poteškoće poput intelektualnih doći na red u globalnom razvitku civilizacije, a da je vjerovatno na nama da taj proces malo više požurimo i olakšamo.
Nejra: Potrebno je samo dati prostora i malo vremena da ljudi upoznaju osobe sa invaliditetom i shvate koliko ustvari te osobe vrijede. Na kraju krajeva da ih i zaposle.
Vaša poruka za kraj? Koja su to vaša očekivanja, šta želite postići u životu i koji je to cilj kojem težite?
Amar: Trebamo se otvoriti prihvatanjem života bez predrasuda iako niko pored nas neće da uradi to, jer znam da je zlo ipak zlo pa makar ga vi radili. Nekad je dovoljno da dobri ljudi ne urade ništa da bi problem ostao problem. A što se tiče mojih ciljeva, oni su jednostavni, nastaviti se obrazovati, zaposliti se u struci i živjeti što bi se reklo punih pluća i bez straha, te naravno baviti se kroz rad samozastupanjem prava marginaliziranih skupina.
Nejra: Nadam se da će društveno okruženje uskoro osobe sa intelektualnim teškoćama gledati kao ljude koji mogu mnogo toga, te da će im pružiti mogućnost da se osjećaju snažni i vidljivi.
Amar i Nejra uključeni su u projekat “Život u lokalnoj zajednici” Saveza Sumero i na kraju ističu da im je Savez Sumero kao organizacija pružio mogućnost da zbog svoje dijagnoze i stanja ne budu smješteni u jedan od mnogobrojnih zavoda poluotvorenog tipa i tamo provedu ostatak svog života.
Savez organizacija za podršku osobama s intelektualnim teškoćama Federacije Bosne i Hercegovine – SUMERO kroz mnogobrojne programe osnažuje osobe sa invaliditetom za samozastupanje, odnosno osnažuje ih i educira da znaju koja prava imaju i da govore u svoje ime.
Kada govorimo o samozastupanju u kontekstu pokreta za ljudska prava, onda slobodno možemo reći da se tu radi o svojevrsnoj borbi ljudi kojom se direktno utiče na negativne stavove i praksu okoline. Osobe uključene u pokret samozastupanja jasno odbijaju da ih se naziva retardiranima, hendikepiranima, invalidima ili da ih se tretira kao djecu. Također naglašavaju da samozastupanje predstavlja pravo na dostojanstvo, pravo na slobodno izražavanje, pravo donošenja odluka u vlastito i ime drugih ljudi s intelektualnim teškoćama.
(Autor: Saliha Rokša)
„Ova priča je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”
